Zašto ekološki med?

Mnogi se pitaju u čemu je razlika običnog i ekološkog meda, te zašto je eko med toliko skuplji (na EU tržištu oko 10 eura/kg), kod nas za samo 10-20%, a na nekim mjestima je cijena čak i ista, iako bi trebala biti veća za najmanje 50% uzmemo li u obzir uložena sredstva, vrijeme i trud koje je uložio ekološki pčelar u posao kojega obavlja. Na tržištu se ekološki med vrlo teško probija. Djelomično zato što je ekološki med skuplji ali i zbog svijesti kupaca koji još uvijek u većini slučajeva neznaju što znači ekološki med.

Razlika između konvencijalnog i ekološkog pčelinjaka i tako proizvedenog meda

Da bi se objasnila ta razlika mora se poznavati zakon o ekološkom pčelarenju ( NN 12/01.). Ekološki pčelinjak mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda. Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. To kod eko pčelarenja stvara velik dodatni trošak što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva ono najbolje od prirode.

Koraci do dobivanja eko certifikata

1. ZAKONSKI PROPISI

2. PRVI STRUČNI NADZOR

3. UPISNIK PROIZVOĐAČA

4. STRUČNI NADZOR

5. IZDAVANJE POTVRDNICE

6. ZNAK EKOPROIZVOD

Karakteristike i učinkovitost eko-proizvoda

Svi eko proizvodi su prevencija i pomoć kod raznih tegoba u organizmu, a njihova upotreba pojačava učinkovitost medicinskih lijekova za 100 %. Prirodnog su podrijetla, sastavni dijelovi raznih cvijetova, biljaka i drveća, te ljekoviti dodaci pčela. Najznačajnija karakteristika je da su proizvodi ekološki, pčele su na ekološki čistom prostoru, ne liječe se ni sa kakvima kemijskim sredstvima, a u pčelarenju i preradi meda koristi se isključivo oprema od prirodnih materijala: drvo, inox i staklo. Nekolicina naših proizvođača posjeduju odobreni eko znak, što znači da je proizvodnja kontrolirana od nadležnih kontrolnih stanica i laboratorija, te veterinarski ekološki objekat za vrcanje, punjenje i pakiranje eko proizvoda.

Medun

Cvjetnim medom nazivamo onaj koji je nastao od nektara za razliku od medljikovca (meduna ili šumskog meda) koji je nastao od izlučevina nekih kukaca (lisne uši, lekanije). Cvjetni je med obično svjetliji dok je šumski tamniji. Kako nastaje medun? Svi ''proizvođači'' meduna imaju odlično građen usni sustav za sisanje. Tim usisnim aparatom lako dolaze pod koru drveća gdje kruže biljni sokovi. Sok u drveću je pod velikim pritiskom što rezultira njegovom većom količinom u organizmu uši od za nj potrebne. Taj višak prolazi i izlazi mimo pravog želuca uši, što pčele vješto iskoriste i donesu u košnicu. Sastav soka je saharoza. Prolazeći kroz uš ona se pretvara u jednostavnije šećere, a pčele ga kasnije svojim fermentima dodatno obogate. Svi potrošači koji koriste ovaj med znaju da je riječ o jednom od najkvalitetniji medova s puno minerala. Važno je znati, također, da je medun kapara tamnocrvene boje, a medun ušiju taman i zelenkast. Medun je moguće prognozirati samo uz stručno praćenje uši i kapara. Primjerice, već se u kolovozu počinje pratiti ličinke kapara koje padaju po tlu. Praćenje se nastavlja od listopada pa sve do ožujka sljedeće godine. Kod ušiju postoji više načina kratkoročnog i dugoročnog prognoziranja medenja. Kratkoročno je ranije spomenuto otresanje grana, dok dugoročno uključuje mjesečno brojenje jajašaca na bijelim podlogama i uvijek ispod istih stabala. Naravno, velik utjecaj u takvom prognoziranju imaju i vremenski uvjeti. Posao prognoziranja medenja za struku obavlja se na razini države, jer samo tako možemo organizirano doseljavati pčele na određene lokacije i dobiti zamjetne količine ovog kvalitetnog meda.

Kristalizacija

Med odležavanjem kristalizira što je potvrda prirodnog odnosno pravog meda. Zagrijavanjem se med može dekristalizirati uz dodatan oprez jer se na temperaturi iznad 40 stupnjeva C gube najvrjednije osobine. Najbolje ga je kristalizirati tako da se staklenka meda stavi u lonac s toplom vodom. Što je veće učešće grožđanog šećera u invertnom i što je temperatura zraka niža, to će se med prije kristalizirati. Ovdje često ulogu igra i sama vrsta meda. Kristalizirani se med (za razliku od tekućeg) ne može krivotvoriti tako da je u nekim državama zapadne Europe traženiji od tekućeg.

Hranjivost meda je vrlo velika jer sadrži i do 3200 kalorija u 1 kg. Kvaliteta meda ovisi između ostalog i o vrsti izvora (cvijeća) sa kojeg pčele uzimaju nektar, pa su tako izuzetno cijenjeni medovi od ljekovitih "usnatica" (kadulja, majčina dušica). Med planinske livade osebujnog je okusa i arome a nazivaju ga još i kraljem meda. Med može biti dobiven od jedne vrste cvijeća (sortni ili monoflorni) ili od više vrsta (miješani ili poliflorni).

Najčešće vrste meda su : kaduljin, livadni obični, livadni planinski, medun (medljikovac) crnogorice ili bjelogorice, bagremov, kestenov, vrijeskov, lipov, lavandin, suncokretov, od uljene repice itd.

Dobro je znati

Zanimljivosti o medu:

• Prirodno svojstvo meda je kristalizacija, zbog prezasićenosti jednostavnim šećerima.
• Sve pčelinje proizvode treba što dulje držati u ustima, jer oni sadrže veliki broj jednostavnih tvari koje se mogu apsorbirati direktno u krv putem podjezičnih krvnih žila. To nam osigurava maksimalnu iskoristivost jer, ako ih odmah progutamo, želučane kiseline dio tih tvari odmah razgrade.
• Med tamnije boje sadrži više mineralnih tvari od svjetlijih vrsta medova.
• Med ima hidroskopna svojstva tj. sposobnost upijanja vlage. Stoga ga treba uvijek nastojati uzimati s tekućinom (veće količine meda uzete na tašte mogu izazvati bolove u želucu).
• Med se pri dekristalizaciji ne smije zagrijavati na temperaturu višu od 40°C jer gubi vrijedna svojstva.
• Med treba uvijek uzimati sa čistim, suhim drvenim, plastičnim, keramičkim ili staklenim predmetima, a nikako metalnim žlicama. Kod kontakta metala s medom dolazi do reakcija organskih kiselina iz meda i metala (Fe, Zn i dr.) što dovodi do nepoželjnih reakcija za ljudski organizam.
• Organoleptičkom procjenom meda obuhvaćeni su: okus, miris, boja, konzistencija, čistoća i zrelost meda.
• Med lako i brzo upija vanjske mirise o čemu valja voditi računa prigodom skladištenja.
• Peludna analiza meda je pokazatelj podrijetla i kakvoće meda.
• Preporuka je konzumirati med sa prostora gdje živite jer samo taj med sadrži peludna zrnca sa tog prostora. Organizam se na taj način privikava na te vrste peluda i stvara otpornost na alergijske reakcije.
• Med se čuva u zatvorenim posudama na suhom, tamnom mjestu i na sobnoj temperaturi. U tim uvjetima med zanemarivo gubi svoja svojstva unutar dvije godine.
• Neki autori preporučaju čuvanje meda na teperaturama od 5°C do 10°C. U tim uvjetima med može sačuvati svoja svojstva tijekom desetak i više godina. Naime, med se može čuvati neograničeno, ali s vremenom on gubi svoja ljekovita svojstva zbog djelovanja enzima koji se nalaze u njemu.
• Najnepovoljnije čuvanje meda je na temperaturi između 11°C i 21°C, budući da te temperature pogoduju razvoju osmofilnih kvasaca koji se nalaze u medu.
• Jedna litra meda ima težinu od 1,42 kg.
• Med se smrzava na temperaturi od -17°C. Tada se volumen meda smanjuje za 10%.
• Proces kristalizacije se najbrže odvija na temperaturi od 14°C.
   

Jednostavan način raspoznavanja prirodnog meda od meda upitne kvalitete:
- Prisutnost vode u medu možemo prepoznati tako što se kap meda vrlo brzo razlije na staklenoj površini, dok kap čistog meda ostaje spljoštena
- Da li je med ˝zreo˝ ili nije, možemo raspoznati po njegovom curenju iz žlice. Nezreli med je vodeniji i vrlo brzo iscuri sa žlice, dok je zreli med gušći, a sa žlice curi vrlo  sporo i bez prekida
- Kada se staklenka s medom okrene, zračni balon se mora polako pomicati prema vrhu, kao jedinstvena kugla
- Kada med curi sa žlice, ne smije kapati, već mora bez prekida curiti sve do debljine konca.

Današnji problemi

Ono što smeta ekološke pčelare je krajnje nesavjesno ponašanje pojedinih konvencionalnih pčelara. Nije rijetka pojava da se med prodaje, bilo na kućnom pragu ili na javnim manifestacijama bez deklaracije i naljepnice o proizvođaču i porijeklu, u neadekvatnoj ambalaži od drugih proizvoda (u čemu prednjače kiseli krastavci). Nažalost ima i pčelara koji nekažnjeno zloupotrebljavaju znak "Ekološki proizvod Hrvatske", a ima i ekoloških pčelara koji prodaju ovogodišnji med sa znakom "Ekološki proizvod Hrvatske" koji su dobili ranijih godina. Također se prodaje i ekološki med za koji je pčelar ishodio samo potvrdnicu, a nije dobio Rješenje MPŠVG.

Medu se dodaju razni kemijski pripravci kao na primjer instant napitci ili drugi dodaci sa bijelim šećerom. Bez obzira daje li se pčelama ili se dodaju izravno u med, med s drugim kemijskim supstancama ne samo da nije ljekovit već je štetan za ljude, a posebno je štetan za bolesnike. Treba znati da se med ne može popraviti, može se samo pokvariti. Ovakvim radnjama nesavjesnih pčelara kod kupaca se stvara vrlo loša slika. Na taj način se nanosi velika šteta kako potencijalnim kupcima tako i samim pčelarima.

Na tržištu se ekološki med vrlo teško probija. Djelomično zato što je ekološki med skuplji za oko 10-20%, ali i zbog svijesti kupaca koji još uvijek u većini slučajeva neznaju što znači ekološki med. Ekološki pčelar može prodati samo onoliko koliko je proizveo, odnosno količinu za koju je dobio Rješenje MPŠVG. U Rješenju je navedeno o kojim vrstama proizvoda, količinama, vrstama pakiranja se radi. Nažalost na našim tržnicama imamo konvencionalne pčelare koji pčelare sa 20 košnica ali cijele godine prodaju med, moramo se zapitati kako uspijevaju sa tako malo košnica proizvesti tako velike količine. Najznačajnije je to da je svaki pčelar u stanju tvrditi kako je baš njegov med zapravo "ekološki" iako za to nema nikakve argumente.

Svaki med i drugi proizvodi od pčela i meda su zdravi, ljekoviti, međutim ekološki med u odnosu na konvencionalni garanitrano je proizveden na čistom ekološkom prostoru, na način koji je reguliran zakonom, pčele nisu tretirane kemijskim lijekovima tako da ne sadrži u sebi antibiotike, pesticide, teške metale i ostale štetne primjese. Ekološki proizvod mora imati potvrdu da zadovoljava uvjete ekološke proizvodnje u što se svatko tko želi može uvjeriti.
 

Podijeli ovaj članak